Posted by AFAN on ožujka 19, 2018 | No comments
Znači toliko sam neki dan poludio. S fakulteta se vraćam kući. Taj dan sam pisao ispit i naravno nisam znao kako će proći. Sjedim u tramvaju i sve vrijeme u glavi vrtim kako je prošlo. Jesam li neko pitanje izostavio ili odgovorio pogrešno na nešto. I tako kako to u glavi vrtim, ne obraćam pažnju ko je po tramvaju nego kroz prozor zbunjeno gledam. I iz čistog mira se neki starćek počne na mene derati kako tu stoji već 10 minuta i da sam stravično nekulturan jer nisam ustao da pustim njega.
Kao prvo, nisam ga skužio uopšte, zato što imam i sam hrpu problema kako faks da prođem, a drugo tako je bio neugodan da nisam vjerovao kako u tim godinama neko tako bezobrazan može biti. Bio je katastrofalan. I znam da po mladima penzići stalno lupaju kako su nepristojni i ne znaju kako da se ponašaju, ali ustvari to isprovociraju sami starćeki.
Čak sam prije za njih bio, ali sam na njih potpuno ljut poslije ovoga. Da si mogu dozvoliti tako da se ponašaju. I naravno zacrvenio sam se sav jer je u tramvaju stvorio neprijatnu situaciju koji je po običaju krcat bio i svi u našem smjeru gledaju. Pokušao sam mu objasniti kako ga nisam primijetio, ali ne.
Govori me kako su me nekulturnog odgojili tata i mama i iz koje sam tu u Zagreb ispuzao rupe. Inače sam iz Zagreba, ali nebitno je skroz odakle sam. Očigledno je samo njemu bitno. Kako je na mene bio sve bjesnio, tako me i isprovocirao, naročito kad je roditelje spomenuo. Ne dam to. Rekao sam mu da nemam namjeru do svoje stanice se dići poslije takvog razgovora i takvog nekulturnog i bezobraznog razgovora. Sigurno je još 20 minuta bila.
0 komentari:
Objavi komentar