Posted by AFAN on ožujka 26, 2018 | No comments
Imam 17 i ludo sam zaljubljena u maminu prijateljicu. Ima godinu dana kako “ludim” za njom. U početku sam mislila neke lude pubertetske mušice… ono sve drugarice lude za starijim momcima, profesorima, tatama… jednom riječju muškarcima, a ja… zaljubljena u ženu. Mislila sam da će me pustiti, ali svakim danom sam sve luđe zaljubljena… bukvalno sam opsjednuta njom…
SANJAM JE. Ona je udata… ima djecu mojih godina, svega sam svjesna, pokušavam da se urazumim, zaljubim u nekog momka, ali džaba. Ostajale smo same, ali nikada joj svoja osjećanja nisam priznala… DO DANAS. Bila sam sama kod kuće kada jeona zakucala na vrata. Kada sam je vidjela srce mi je počelo po običaju da lupa kao ludo… nisam se mogla suzdržai bilo je jače od mene i umjesto u obraz poljubila sam je u usta… onako na kvarno, a ona me je tada sisnula uz sebe i nasavila da me ljubi. U glavi mi je bio kaos… milila sam da sanjam, da ludim, a onda me njen glas osvijestio: “Znači dobro sam predosjećala…” prošaputala mi je na uho.
Najčjepši dan u mom životu… dva sata smo se mazile, grlile… UČILE se šta i kako. Kasnije mi je priznala da je i ona oduvijek više nakolonjena ženama, ali da nije imala prilike, a ni hrabrosti za tako nešto. Međutim onda sam se pojavila ja i kako kaže osjetila je neku kemiju sa moje strane, mada to nije bilo ni tako teško osjetiti koliko sam zapravo zaljubljena. Dogovroile smo se da ćemo se viđati, što češće… <3 mi je kao kuća od sreće…
0 komentari:
Objavi komentar