Posted by AFAN on lipnja 18, 2017 | No comments
Napravim krug i opet ga vidim, sjedi ali više ne sam… neka djevojka do njega stoji i pričaju. Mislila sam u prolazu je, možda neka poznanica, ali on tada protrlja ruke o koljena (to radi kad je nervozan) i odgovora joj nonšalantno, razgovaraju uz osmijehe. Vjerujte u tom trenutku sam željela da se bacim sa balkona, rušio mi se sav moj svijet pred očima, imala sam utisak da ga gubim. A ona i zadnji tračak nade da je sve nesporazum mi se gubi, on uzima telefon i “čačka” po njemu,
MEMORIŠE NJEN BROJ. U TOM TRENUTKU SA VEĆ SUZAMA U OČIMA moj vjerenik mi šalje poruku i kaže “Dolazi više, dušu mi uze neka devojka… SPAŠAVAJ ME!!!!”. Shvatam da nije memorisao njen broj već je pisao meni poruku… Kako su mi u tom trenutku bila pomiješana osjećanja… od očaja do neviđene sreće u samo par sekundi… šta ti je život. Sada se ljutim na sebe što sam ikako i posumnjala u njegove namjere
0 komentari:
Objavi komentar