Posted by AFAN on svibnja 03, 2018 | No comments
Govorili su mu da treba da me isto kao i moja majka ostavi i dadne u dom. Borio sa kao lav protiv svih i konačno kada je uspio, par dana prije mog četvrtog rođendana je doživio saobraćajnu nesreću i na mjestu ostao mrtav. To je značilo za mene ono neizbježno, odma sutri dan očevi roditelji, moji djed i baka su me dali u dom i dugogodišnji trud mog oca je u jednoj sekundi propao.
Uslijedile su godine patnje, poniženja, bola, plača, da bih prije par dana “naletio” u gradu na mog djeda i moju baku koji su me dali u dom.U trenutku su zanijemili kada su me vidjeli, kako kažu potpuno sam isti kao moj tata, njihov sin. Od tada me svakodnevno zovu, mole da se vratim i da živim kod njih, da im oprostim, jer u meni
vide ono što su prerano izgubili. Stvarno ne znam da li treba da im oprostim, mnogo nepravde su mi nanijeli.

0 komentari:
Objavi komentar