Posted by AFAN on svibnja 04, 2018 | 1 comment
Imam 19 godina, nedavno sam se porodila i rodila sam djevojčicu. Mrzim je, mrzim je iz dubine duše. Moji roditelji i prijatelji misle da je to neki trenutni šok, čak neki misle da nisam normalna, da sam luda, ali niti je šok, niti sam luda, jednostavno mrzim je. Oduzela mi je mladost, život, SVE ZA ŠTA SAM ŽIVJELA.
Slučajno sam ostala trudna, bila sam u šoku, nisam znala šta da radim, kome da se obratim za pomoć obzirom da nisam znala ni ko bi mogao biti otac. Željela sam abortirati, ali nisam imala novca, na kraju bilo je prekasno i morala sam je nažalost roditi. Porodila sam se carskim rezom somak mi je unakažen, izgledam kao neka baba od 40-50 godina, a ne djevojka od 19 godina.
Katastrofa… Od prvog dana razmišljam i jedini cilj mi je da se što prije riješim djevojčice koja mi je već nanijala toliko zla i juče sam definitivno odlučila da ću je dati u dom, sirtoište ili kako se već zove, ali otiću skroz na jug zemlje naći neko sirotište i prekinuti svaki mogući kontakt sa njom, za cijeli moj žvot.
Nadam se da je to moguće i da ću se ospjeti oporaviti od svega što mi se dogodilo, da ću vratiti svoj život, svoju mladost koju sam definitvno sa ovom trudnoćom i porođajem izgubila. Želim skrenuti pažnju svim mladim djeovjkama da dobro paze i koriste sve moguće zaštite da se ne dovedu u moju situaciju, da sebi ne unište život, vjerujte ništa gore me nije moglu zadesiti…
Sram te bilo dete ti unistilo zivot e nije sama si sebi unistila zivot neznas ni ko je otac sram te bilo menjala si ih ko carape pa i bice detetu bolje daleko od tebe a bog ce dati da nikad vise nepostanes majka budalo jedna
OdgovoriIzbriši